Autoreplantacija impaktiranih maksilarnih očnjaka u kombinaciji s aluminijumoksidnom keramikom
DOI:
https://doi.org/10.5644/Radovi.251Abstract
Iz brojne literature, 'kao i iz iskustava Klinike za oralnu kirurgiju u Sarajevu sa autoreplantacijom devitaliziranih i traumatski ekstrahiranih zuba, poznata je činjenica da u velikom procentu dolazi do srastanja zuba sa alveolom. Također je poznato da je u oralnohirurškoj implantologiji jedan od najvećih problema: kako postići besprijekorno zatvaranje marginalne gingive oko vrata implantata. Upravo je ovo ponukalo autora ovog rada na razmišljanje o tome kako i na koji način dalje unaprijediti metodu autoreplantacije zuba.
Kod pacijenata sa impaktiranim maksilarnim očnjacima gdje ortodontska terapija ne može dati zadovoljavajuće rezultate i gdje se postavljala indikacija za ekstrakciju, odlučili smo se, uz saglasnost pacijenta, za autoreplantaciju u kombinaciji sa keramikom.
Praktično, ova metoda ne nudi samo alternativu za uobičajenu apikotomiju nego predstavlja i stabilizaciju zuba produženjem korijena.
References
Kirschner, H., et al. (1978): Eine neue Methode kombinirter atitoalloplastischer Zahnreplantation mit partieller Al^Os Keramik Wurzel, Zahnarzthl. Z. 33, 594—598.
Sulejmanagić, H. (1982): Ispitivanje akutnog ćelijskog toksiciteta aluminijumoksidne supstance na kulturi humanih fibroblasta, Stom. vj. 3—4, 3—9.
Sulejmanagić, H., Petronijević, S. (1983): Ispitivanje toksičnosti aluminijumoksidne supstance na parenhimatoznim organima pacova, SGS 4, 255—261
Downloads
Published
Issue
Section
License
Copyright (c) 2026 Halid Sulejmanagić

This work is licensed under a Creative Commons Attribution 4.0 International License.


